MOJ DOM

 

I bit ćeš prosjak

u finom odijelu,

dostojanstvenoga hoda,

i bit ćeš prosjak,

najgori od prosjaka svih.

 

I bit ćeš tužan,

dok drugi su srećni

i bit ćeš tužan,

najtužniji od svih.

 

I bit će Gospod

samo stranac ,

samo gost

u Domu Svom.

 

          

 

 

ZATIŠJE

 

Sve umorniji je Mjesec

od svog bdijenja,

od života postanka,

od vladavine čovjeka,

nema više eksplozija,

jasnih razgovora dugih

u eri zatišja.

 

Sve bliži nam je Mjesec,

rukama ga dodirnuti možemo

i njegov je krvav lik

tanjir sa koga se hranimo.

 

 

jako velik sad Mjesec je,

razgovora s nama željan....

 

 

          

SLIKA

 

Nemajući više kuda

sakrih se u sliku,

tu ostadoh mnogo godina

samo točkica neprimjetna.

Riječi i razgovora zamke,

iz lažljivih uglova usana,

slušala sam preplašena

i slika je bila nemoćna.

Slika je postala čovjek

lica namrštena,

a okvir laž izmišljena..

Nemajući više kuda

iziđoh iz slike okvira

i postadoh točkica svemira,

lutajuća trunka slobodna.

 

OPTIČKA VARKA

 

Plovi li to brod

ili plovi otok,

sigurno je

često se susreću

i ne vjeruju

jedno drugome

tko zapravo plovi.

Otok plovi vječno,

brod ponekad

uz obalu pristaje.

Ti budi brod,

ja ću otokom biti.

 

           

 

PUKOTINA U VREMENU

 

Pogledavam

kroz Pukotinu u Vremenu

i vidim bezbrižnog čobana,

odvojenog od svijeta i daljina,

kako spava pod zvijezdama.

Probuđen munjama i gromovima

iz tog sna od iskona

da je Ljudska Duša besmrtna,

on potjera ovčice od kamena.

 

Brojao ih je dugo

i uvijek iznova,

a one su zamicale

u Pukotini Vremena.